Zakasnelu licitaciju poljoprivrednog zemljišta u Zrenjaninu obeležio je bojkot poljoprivrednih proizvođača iz Banatskog Despotovca. Sa njima smo razgovarali o tome zašto su doneli takvu odluku, ali i o tome kakavi su uslovi za poljoprivrednu proizvodnju u Srbiji danas. Kako će dalje ne znaju, a svojoj deci poručuju da se poljoprivredom ne bave.

Licitacija državnog poljoprivrednog zemljišta, koja je digla veliku prašinu u javnosti, pre svega jer je održana u jeku pandemije koronavirusa, ostaće upamćena i po bojkotu licitacije od strane poljoprivrednih proizvođača iz Banatskog Despotovca. Kako sami kažu, razloga za bojkot bilo je više. Najpre na licitaciju je dato neplodno i neobradivo zemljište, stočari su dobili više zemlje nego ratari, a ono što najviše vređa je to što su zemlju pokupovali poljoprivrednici iz drugih mesta, a ne iz Banatskog Despotovca.

Zakup na 10 godina otežaće poljoprivrednicima opstanak na selu, ali i otplatu kredita u koje su ušli kako bi se bavili poljoprivredom.

Kada su ratari ranije licitirali za državno poljoprivredno zemljište mogli su da kupe samo 100ha u celini dok su sad za stočarska gazdinstva zemljište usitnjavali.

Kada je u pitanju stanje u poljoprivredi u odnosu na pre 10 godina najveća razlika je u subvencijama, ceni nafte i ceni poljoprivrednih proizvoda što pokazuje da je poljoprivreda u drastičnom padu.

Loši uslovi za licitaciju, kao i uopšte loši uslovi kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja doveli su do toga da se poljoprivrednici iz Banatskog Despotovca kaju za odluku da ostanu na selu i da ne znaju kako će dalje živeti od poljoprivrede.

Vuka Čelebića, takođe poljoprivrednika iz Banatskog Despotovca, pitali smo da li smatra da će pandemija virusa korona imati uticaj na poljoprivrednu proizvodnju.

Ono što nas je najviše zapanjilo u razgovoru sa poljoprivrednim proizvođačima iz Banatskog Despotovca je činjenica da znaju da ratari, kako bi dobili plodnu i obradivu zemlju na licitaciji, odlaze u gradsku kuću u Zrenjaninu gde kada plate 30 evra po hektaru dobiju mogućnost da prstom pokažu koje zemljište žele. Kako kažu, za ove mutne radnje nadležan je, poljoprivrednicima dobro poznat, Stojan Kralj blizak rođak gradonačelnika Zrenjanina Čedomira Janjića.

Sve ovo dovodi do pitanja da li ima svrhe ostajati na selu i baviti se poljoprivredom na pošten i častan način? Izgleda da oni koji na takav način posmatraju ovu delatnost skupo plaćaju cenu takvog odnosa prema poljoprivredi. U našoj zemlji se, kako se čini, više isplati podmićivanje korumpiranih državnih službenika i više se isplati biti blizak vlastima nego pošteno, časno i savesno obavljati svoj posao i živeti od svoga rada.