Svi dosadašnji radovi sa maticama u košnicama bili su usmereni na što jače i bolje polaganje jajašaca, dok u maju mesecu pčelari najčešće pokušavaju koliko-toliko ograničiti maticu, posebno pred glavnu, bagremovu pašu.
U maju razvoj pčelinjih zajednica se nastavlja ubrzanim intezitetom. Osim toga, ovo je mesec u godini kada počinjemo da ubiramo plodove dosadašnjih radova u pčelinjaku. Zbog tih činjenica, ali i bujanja vegetacije oko nas pčelari su gotovo svakodnevno u pčelinjaku u kojem ima sve više radova. Svi dosadašnji radovi sa maticama bili su usmereni na što jače i bolje polaganje jajašaca, dok u ovom mesecu najčešće koliko toliko pokušavaju ograničiti maticu, posebno pred glavnu pašu – bagremovu. Taj posao se obavlja 10-15 dana, kao i pre svih jakih glavnih pčelinjih paša poput bagremovih, kestenovih, amorfe, žalfije… Jake pčelinje zajednice kod košnica – nastavljača mogu doseći brojku od 60 pa i do 80.000 pčela koja u idealnim uslovima tada dnevno unosi velike količine nektara.
Kod košnica sa nastavcima, ponovno vršimo rotaciju nastavaka tako da gornji stavljamo na prvo mesto dok donji – prvi nastavak sa podnice podižemo gore. Slabije zajednice možemo da pojačamo unosom okvira sa poklopljenim leglom iz jakih zajednica sa ili bez pratećih pčela pazeći pritom da ne prenesemo i maticu. Radovi u pčelinjaku za mesec maj: dovršavati poslove vezane uz stvaranje jakih pčelinjih zajednica; ograničavati prostor matici za zaleganje jajašaca; sprečiti stvaranje rojevnog nagona u košnici; dopuniti prostor satnim osnovama; ukoliko je moguće približiti pčele što jačoj pčelinjoj paši; osiguravati prostranost medišnog i plodišnog dela košnice; planiraju se i osnivaju nove pčelinje zajednice; što više se proširuje leto – ulaz košnice.
Plodišnji deo svake košnice u pčelinjaku treba da razmestiti na način da okvir sa maticom stavimo u sredinu plodišnog dela košnice dok do njega stavljamo sa svake strane po jedan okvir sa razrađenim saćem kako bi matica imala mesta za polaganje jajašca. Prvi i deseti okvir plodišnog dela košnice popunjavamo sa polenovim okvirima dok ostatak popunjavamo sa praznim okvirima sa užičenom satnom osnovom. Ukoliko pčelarimo sa matičnom rešetkom u tom slučaju stavljamo je na prvi nastavak. Drugi nastavak popunjavamo sa satnim osnovama, pritom možemo jedan ili dva okvira u sredini popuniti s razrađenim saćem delomično ili nepopunjenim medom. Treći nam nastavak služi da u njega smestimo izvađene okvire sa leglom (sredina) dok na ostala prazna mesta u trećem nastavku stavljamo okvire sa medom.
Radno raspoloženje pčelinje zajednice bez nagona za rojenjem pre i tokom glavnih pčelinjih paša san je svakog pčelara. Rojenje u to vreme znači gubitak celokupnog dotadašnjeg truda vezanog uz prinose meda. Treba znati da je rojenje prirodan nagon za održanjem vrste prisutan kod pčela oduvek. On ih je uspeo održati da hiljadama godina budu najprisutniji oprašivači flore na našoj planeti. Da ga sprečimo u vreme kad nam predstavlja gubitak prinosa treba u košnici da osiguramo pre svega idealnu ventilaciju. Prostor u medištu i plodištu treba uvek biti popunjen praznim okvirima da imaju što raditi. One moraju da imaju mesta za unos nektara, mlade pčele moraju da imaju prazne ili okvire sa satnim osnovama za lučenje voska iz voštanih žlezda. Okvire sa poklopljenim leglom pravovremeno treba premeštati u gornji deo košnice. Dok je krajnja mera zavisna od košnice do košnice – zamena stare matice sklonije rojenju, novom mladom iz selekcije.
