Navodnjavanje lucerke je značajno iz više razloga, gaji se na ograničenim površinama, koje su vezane za stočne farme ili za prerađivačke kapacitete, tako da variranje prinosa mora biti svedeno na minimum. Prinosi moraju biti na visokom i na stabilnom nivou, ne samo zbog ishrane stočnog fonda ili kontinuiranog rada prerađivačkih kapaciteta, već da bi se postigli i visoki ekonomski rezultati uloženih investicija u izgradnju sistema za navodnjavanje.
Lucerka ima vrlo velike zahteve za vodom, veće nego druge biljne vrste. Za visoku proizvodnju biomase, lucerka zahteva i troši velike količine vode, koja nije podmirena iz prirodnih padavina u našim klimatskim uslovima. Transpiracioni koeficijent joj je visok s obzirom na to da ima dugu vegetaciju i intenzivno stvara vegetativnu masu posle svakog otkosa sve dok za to postoje uslovi. Višegodišnja je biljka, razlikuje se od jednogodišnjih useva po tome što nema izražena kritične periode za vodom, već je stalno vrlo aktivna, zahteva stalnu optimalnu vlažnost zemljišta, a potrošnja vode zavisno od faze rasta i energetskih mogućnosti sredine. U uslovima optimalne snabdevenosti vodom postižu se visoki i stabilni prinosi.
U prvoj godini vegetacije, pri prolećnoj setvi, mlada lucerka troši znatno manje vode na evapotranspiraciju, što je normalno jer daje tri otkosa i postiže manje prinose. U sledeće tri godine evapotranspiracija lucerke je veća, zbog znatno veće lisne površine, većeg broja otkosa i viših prinosa. U pojedinim godinama razlike u ukupnoj potrošnji vode u uslovima sa i bez navodnjavanja nisu velike, jer lucerka dobro koristi rezerve vode iz zemljišta akumulirane pred vegetaciju. Prvi otkos u prvoj godini, posle setve zahteva znatno više vode jer mu je vegetacijsko razdoblje znatno duže od ostalih otkosa. Primena navodnjavanja po otkosima je jednostavna, navodnjava se posle kosidbe, čim se zelena masa ili seno odnesu s parcele. Na ovaj način, gubici vode isparavanjem su veliki jer je površina nezasenčena, bez biljnog pokrivača
Navodnjavanje se može sprovoditi i deset dana posle košenja, čime se smanjuju gubici vode isparavanjem, jer je zemljište prekriveno biljnim prekrivačem. Osim toga od kasnijeg navodnjavanja u zemljištu ostaje dovoljna rezerva lakopristupačne vode za početak regeneracije narednog otkosa. Kod primene navodnjavanja prema otkosima neophodno je analizirati zimske predvegetacijske padavine, odnosno rezerve vode u zemljištu, zatim pratiti količine i raspored padavina u razdoblju vegetacije. Između dve kosidbe, trebalo bi navodnjavati samo minimalnim količinama 25 mm do 30 mm. Broj navodnjavanja zavisi od uslova proizvodnje. Prvi otkos ne treba navodnjavati jer u zemljištu ima dovoljno vode od zimskih rezervi koje se dopunjuju padavinama u periodu njegove regeneracije. Međutim, u pojedinim godinama je navodnjavanje potrebno. Hoće li se sprovoditi navodnjavanje drugog otkosa, odluka se donosi analizom zimske rezerve vode u zemljištu i vegetacijskim padavinama. Treći i četvrti otkos je uvek potrebno navodnjavati, dok je peti otkos moguće postići samo u uslovima navodnjavanja.
