Prolećno zakidanje lastara i letnja rezidba je naročito korisna kod trešnje i višnje u uzgojnom periodu. Ona ima veću efikasnost u smanjenju bujnosti voćaka u odnosu na zimsku rezidbu i podstiče ranije stupanje voćaka u rod.

Mere letnje rezidbe koje se najčešće primenjuju kod trešnje i višnje su: pinsiranje, očenjivanje, prekraćivanje i savijanje mladara.

Pinsiranje predstavlja odstranjivanje vršnog, zeljastog dela mladara, time se zaustavlja njegov rast za 15-20 dana, dok se u pazuhu poslednjeg ostavljenog lista ne formira letnji pupoljak, koji će produžiti rast mladara. Ovaj zahvat se izvodi u toku proleća, u periodu intezivnog rasta mladara i po potrebi se može ponoviti više puta. Rano izvedeno pinsiranje, u maju, kod stabala trešnje u prvoj godini nakon sađenja uticalo je na bolje razgranjavanje. Zakidanje vrhova mladara može uticati i na veće diferenciranje cvetnih pupoljaka kod mladih stabala trešnje. Proređivanje mladara predstavlja njihovo odstranjivanje do osnove. Najčešće se izvodi u cilju uklanjanja mladara koji konkurišu produžnicama centralne vođice i osnovnih skeletnih grana. Izvodi se ručno, kada oni dostignu dužinu 15-20 cm, pre nego što počne odrvenjavanje njihove osnove.

Prekraćivanje mladara predstavlja odstranjivanje manjeg ili većeg dela mladara. Efekati ove mere umnogome zavise od vremena njene primene. Prekraćivanje mladara u periodu intezivnog rasta mladara, maj i prva polovina juna, utiče na njegovo razgranjavanje tj. stvaranje prevremenih grančica. Ova mera je posebno značajna kod sorti trešnje koje se odlikuju slabim razgranjavanjem. Prekraćivanje mladara u drugom delu vegetacije, od sredine juna do sredine avgusta, utiče na smanjenje bujnosti i povećanje diferenciranja cvetnih pupoljaka. Savijanje mladara predstavlja povećanje ugla pod kojim oni rastu u odnosu na centralnu vođicu. Ova mera utiče na smanjenje bujnosti mladara i stimuliše formiranje cvetnih pupoljaka. Izvodi se pre nego što počne odrvenjavanje mladara, vezivanjem mladara ili korišćenjem čačkalica, štipaljki. Ugao pod kojim se vrši savijanje je najčešće 45-60°, mada može biti i 90°, pa i više.

Kod bujnih stabala trešnje primenjuje se uvrtanje mladara. Ono se izvodi tako što se poluzdrvenjeni mladari okreću oko svoje ose dok ne dođe do njihovog delimičnog lomljenja. Ova mera smanjuje vegetativni rast i povećava diferenciranje cvetnih pupoljaka.