Oko 5.000 porodica u Srbiji uskraćeno je za dečji dodatak, jer zakon ograničava broj dece u porodici koji može da primi tu pomoć, pa one sa petoro ili više dece nemaju to pravo, prenosi Nova ekonomija.

Dečji dodatak od 1. jula ove godine iznosi 4.215 dinara, što je 95 dinara više od iznosa koji je važio u prvih šest meseci ove godine.  Ukupno za godinu dana, od 1. jula prošle godine do 1. jula ove godine, dečji dodatak je povećan za 3,8 odsto – sa 4.059 na 4.215 dinara. To je samo osnovni iznos dečjeg dodatka u Srbiji. On se može ostvariti i na osnovu toga što dete ima jednog roditelja ili staratelja, invalidnost ili po više osnova. Uglavnom, njegov najviši iznos je 7.587 dinara.

Pravo na dečji dodatak ostvaruje se ako ukupan mesečni prihod porodice, ostvaren u prethodna tri meseca, po članu porodice ne prelazi 12.645 dinara, odnosno 16.439 dinara za jednoroditeljske porodice, odnosno 15.175 dinara za jednoroditeljske porodice i staratelje i roditelje deteta sa smetnjama u razvoju i deteta sa invaliditetom. Porodice koje ispunjavaju te uslove imaju pravo na dečiji dodatak koji se prima svakog meseca.

Inicijative A11, organizacija koja se bavi promocijom, unapređenjem i zaštitom ljudskih prava pripadnika ranjivih grupa, ukazuje da u zakonskim rešenjima na osnovu kojih korisnici primaju dečji dodatak postoje određene manjkavosti kada je u pitanju ostvarivanje prava na tu nadoknadu – dečji dodatak mogu dobiti prvo, drugo, treće i četvrto dete u porodici, što znači da peto i naredno dete ne može primati tu vrstu pomoći. „Ovakvo ograničavanje broja dece koja se uračunavaju u davanja za roditeljski i dečji dodatak disproporcionalno više pogađa najugroženije porodice sa decom“, napominje Inicijativa A11.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prema popisu iz 2011. godine, u Srbiji postoje samo 5.264 porodice sa više od petoro dece, taj broj se nije znatno menjao ni 2022. godine, kada je bio poslednji popis stanovništva. Inicijativa A11 je od Republičkog zavoda za statistiku dobila podatke koji pokazuju da je, od tog broja, čak 1.719 porodica u kojima su jedan od roditelja ili oba roditelja izjavili da su romske nacionalnosti. Nadalje, od tog broja, u 782 porodice jedan roditelj je nepismen ili su oba roditelja nepismena, dok su u 1.024 porodice oba roditelja bez škole ili sa završena najviše tri razreda osnovne škole. „Da se radi o porodicama koje su posebno ekonomski i socijalno ugrožene, potvrđuje i činjenica da od tog broja skoro 300 porodica deli stan s porodicom koja je vlasnik stana, ili živi u vikendici, ili u nastanjenim poslovnim prostorijama, ili prostorijama nastanjenim iz nužde, odnosno kolektivnim stanovima. Prema opremljenosti stanova u kojima žive, čak 767 ovih porodica nema kupatilo, a 644 nema nužnik“, navela je A11.

Uvidom u karakteristike porodica sa petoro ili više dece, kako napominju, može se zaključiti da su najugroženije porodice posebno pogođene ograničenjem broja dece koja mogu da ostvare roditeljski i dečji dodatak. „Pored toga, imajući u vidu etničku pripadnost roditelja koji imaju petoro ili više dece, pomenuto ograničenje otvara i pitanje diskriminacije. Naime, iako Romi prema popisu 2011. godine čine 2,05 odsto stanovništva, kod porodica koje imaju petoro i više dece oni čine čak 32,66 odsto. Imajući u vidu činjenicu da broj porodica sa petoro i više dece nije veliki, ni ukidanje ovog ograničenja ne bi iziskivalo velike budžetske izdatke“, naveli su iz Inicijative A11.